ODVODNJA

​

Sustav javne odvodnje grada Drniša je razdjelnog tipa. Otpadne vode grada Drniša prikupljaju se gravitacijskiom kanalizacijskom mrežom duljune cca 15,5 km od čega je 4,0 km glavnih kolektora i 11,5 km sekundarne mreže.

​

Kroz izgradnju i rekonstrukciju sustava odvodnje u periodu od 2006.-2014. godine obuhvaćena su područja: Stari Grad Jug, Stari Grad Sjever, Grad Istok, rubni istočni dio grada, što odgovara I fazi izgradnje sustava odvodnje. Rubni jugozapadni dio grada i industrijska zona će se rješavati kroz sljedeću fazu izgradnje sustava odvodnje. Trenutno je u tijeku: završetak radova na dionici D33 Balek - Jabuka; izgradnja ogranka fekalne kanalizacije u ulici Put Sv. Ivana; Izrada projektne dokumentacije dijela kanalizacijskog sustava Drniš - zapad.

​

Otpadna voda grada Drniša se glavnim dovodnim kolektorom DN 400 gravitacijski dovodi na uređaj za pročišćavanje trećeg stupnja pročišćavanja izgrađenog 2017. godine. UPOV otpadnih voda se sastoji od mehaničke obrade, biološke obrade, te linije za zgušnjavanje i strojnu dehidraciju mulja. Uređaj ima kapacitet 5000 ES u I. fazi izgradnje, te je ostavljen prostor za dodatni kapacitet od 5000 ES u II. fazi izgradnje.

​

Otpadna voda se gravitacijski dovodi na automatsku grubu rešetku svijetlog otvora 40 mm gdje se mehanički izdvaja krupni otpad. Potom sa dvije pužne crpke (1 radna + 1 rezervna) otpadna voda se podiže i dalje teče gravitacijskim kanalima finih sita svijetlog otvora 6 mm s kojih se izdvojena tvar izbacuje u horizontalno položenu pužnu presu koja ga kompaktira i izbacuje u kontejner. U zgradi finih sita ugrađen je i automatski uzorkivač. Otpadna vodase potom dovodi u aerirani pjeskolov-mastolov s pokretnim mostom zgrtača masti. Pijesak se na jednoj strani bazena podiže pomoću crpki do klasirera pijeska, dok se na drugoj strani zgrnuta masnoća ubacuje u kanal sa longitudinalnim zgrtačem masti koji mast izbacuje u posebni vodonepropusni bazen za masnoću. Nakon pjeskolova-mastolova otpadna voda se upućuje na daljnu biološku obradu uklanjanja biološkog opterećenja i stabilizacije mulja u anaerobni selektor i bioreaktor. Bioreaktor je anoksično-aerobni spremnik za nitrifikaciju-denitrifikaciju i stabilizaciju mulja. U izlaznom oknu bioreaktora dozira se željezov (III) klorid za dodatno uklanjanje fosfora. Bioreaktor je opremljen površinskim aeratorima i uronjenim propelernim miješalicama koje služe za uspostavljanje cirkularnog strujanja.

Otpadna voda se potom usmjereva u sekundarnu taložnicu gdje se izdvaja aktivni mulj i tako izbistrena voda se ispušta preko izlaznog mijernog kanala i okna za uzorkovanje (automatski uzorkivač) prema recipijentu. Istaloženi mulj se pomoću pokretnog mosta zgrtačima transportira u lijevak za mulj odakle se transportira u crpnu stanicu za mulj.

Višak mulja se odvodi u zgradu za dehidraciju mulja gdje se uz smanjenje postotka vlage vrši i dodatna kemijska obrada mulja i transpotriranje za odvoz.

 

Za potrebe obrade otpadnog zraka iz zgrade dinih sita i zgrade za dehidraciju korišten je mokri kemijski filter - scrubber.

​

Prihvat sadržaja sabirnih jama je predviđen na stanici za prihvat u posebni egalizacijski bazen odakle se postupno uz dodatnu obradu na vlastitoj rešetki dozira u proces pročišćavanja.

​

Pročišćena otpadna voda se ispušta u ovršinske vode, u rijeku Čikolu. Trasa ispusta položena je paralelno s glavnim dovodnim kolektorom u duljini od 296 m i završava obalnim ispustom.

​

Na sustav javne odvodnje priključeno je cca 3000 ES, oko 1240 priključaka. Na sustav su priključeneuglavnom sanitarne otpadne vode. Značajniji proizvodni pogoni nisu spojeni na sustav javne odvodnje.